peperonity.net
Welcome, guest. You are not logged in.
Log in or join for free!
 
Stay logged in
Forgot login details?

Login
Stay logged in

For free!
Get started!

Text page


sex-024.rs.peperonity.net

U raljama kamatara 1

Sta si napravio...?!" Kornelija Petkovic vristala je na svog supruga. "Kako ti je to palo na pamet a da se nisi konzultirao samnom, da nismo razgovarali???!!!!"
Bila je izbezumljena od bijesa, dapace, nije se mogla sjetiti da je ikad prije u svom 35 godisnjem zivotu bila vise izvan sebe.
Kornelija i Goran u braku su bili tri godine, i sve joj se cinilo da cetvrtu nece dozivjeti.
"Nisam imao izbora, picka mu materina, daj shvati! Niko nista ne placa, da radis bilo bi ti jasno!"
"Sve je meni jasno! Pomiri se s tim da ocito ne mozemo tjerati takav zivot! Tvoj otac poslovao je u druga vremena, a ti ces to sad sve razjebati!"
"On je imao dva radnika u garazi, a ja sam od toga napravio poduzece sa 15 zaposlenih, glupa kravo!"
"Ti si glup, prokleti idiote! Stari je bio pametan, vise para je dizao s tom dvojicom nego ti sa 15 jebenih inzinjera! I glup i nesposoban! Je, znam da je on vozio Mercedesa kad je to u Jugi jos nesto znacilo pa sad moras i ti. E ne moze, ljubavi! Ne mogu svi biti tajkuni! Ostat cemo bez krova nad glavom zbog tih sranja!"
Gospoda Kornelija bila je glas razuma u njihovoj porodici. Cak i dok su stvari prividno dobro stajale nije razbacivala novac. Oblacila se u jednom butiku vec godinama, i to vrlo rijetko. Ono sto joj je davalao snagu u zivotu nisu bile dizajnerske krpice vec prijatelji i obitelj. Vozila se starim Golfom koji joj je bio i vise nego dobar, te se bas zato svakim danom sve cesce pitala kako je mogla biti tako glupa da se uda za covjeka ciji je smisao zivota bilo dokazivanje materijalnog statusa za kojeg su oboje znali da zapravo nije nimalo zavidan.
Petkovic se kao student cinio sasvim drugacijim. Jos se uvijek s njeznoscu prisjecala one noci kada ga je upoznala u KSETu. Kada ju je otpratio do studentskog doma i kada ju je pred vratima poljubio. Onda je sama sebi rekla kako ce bas on biti muskarac u njenom zivotu. Ruke su mu se pod neonskom rasvjetom cinile tople, htjela je da je dodirne, da bude prvi.
Ovo vise nije bio taj mladic.
"Boli tebe kurac! Jedva znas voziti, jasno da ti ne treba bolji auto!"
"Sta je falilo onom Passatu? Daj bas da cujem, idemo..."
"Sta mu je falilo? Svako govno ima Passat, to mu je falilo! Umirao sam na semaforu od srama u toj kanti! Hoces mozda da vozim Vectru, ha? Kao muzevi tvojih prijateljica? Znas koja vrsta muskaraca vozi takve aute? Jebeni gubitnici! I ovako je sve u kurcu, jos da dodem u Passatu na sastanak...mogu si odma na celo napisati LUZER!"
"Ti si lud...", Kornelija je u nevjerici vrtila glavom. "I Passat je bio predobar. Novi novcati auto!"
"Imidz je danas sve...", popravio je kravatu a na ruci mu je bljesnuo novi Rolex.
"Gorane, vrati se na nacin kako je Deda radio, molim te..."
"Na servis jebenog grijanja? To bi htjela od mene napraviti, sljakera! Ja sam menager, ako ti to ne odgovara mrs u picku materinu!"
"Ti glumis menagera! Posao ne ide, shvati to! Zadrzi onu istu dvojicu i gotovo!"
"Pusi kurac."
"Ti si ga vec popusio. Nije poduzetnistvo za svakog."
"Kako ti nije jasno?! Posla ima, samo sto govna ne placaju na vrijeme!"
"Nije istina! Svaki put kad lova sjedne ti je razjebes! Kredit na kredit na kredit! Gotovo je, probudi se!"
"Sad cemo dobiti veliki posao, idem sutra na veceru s Radovanom, vidjet ces. Sve je vec sredeno... Dobijamo kompletne instalacije za 4 Ingotronove hale... Do kraja tjedna sjeda predujam, 430,000 eura! Ove je pizdarija prema tome!"
"Koliko?"
"Molim?"
"Koliko si dignuo?"
"Kako to mislis dignuo?"
"Koliki je ovaj kredit...?"
Stavio je glavu u ruke i govorio kroz njih, "Stodvajs somova, pickin dim kad spuste lovu."
"Ne cujem te."
"120 tisuca..."
"Cega, Gorane?"
"Eura."
"Kako si uspio dobiti kredit na 120 tisuca, a sve banke su te odjebale za 14 prosli mjesec????"
"Pa...ovo nije banka...U klasicnom smislu rijeci..."
"Nego koji kurac?! Za sto si ga trazio, ne namjenski...?"
"Ma ne, rekao sam mu da si hocu kupiti Mercedes CLS...a on mi je rekao da ce mi ostati i za Rolex ako se dogovorimo na 13 posto."
"Tko ti je to rekao???"
"Pa taj poduzetnik..."
"Koji jebeni poduzetnik, Gorane sta si napravio!"
"A koji...Ne znas ga... Zove se Imir Zhaquini."
"Kakvo je to ime, to je neki Siptar!"
"Ne znam, Kornelija, nisam ga pitao. On je... financijski savjetnik."
"Taj tip je kamatar. Obicna prljava kamatarcina!", duboko i isprekidano je disala. "Molim te, molim te...reci mi da nisi uzeo novac od kamatara...."
"Daj tornjaj se u kuhinju, zeno! Kaj se petljas u biznis kad nemas pojma! Ovo je siguran posao, vratit cu mu, to je za mene smjesna lova, kaj se kurac uzrujavas...vec te drma klimaks..."
"Od kud ti sat?"
"Kupio sam ga od njega. Rolex. Predsjednicki. Zlato i brilje. Ozbiljnije cu djelovati na sastanku s Ingotronom..."
Zena je kimala. Sad joj je sve bilo jasno, u kakvu je to semu upao njen suprug. Ne samo da ce ih taj Siptar sjebati, vec se mogla kladiti da je sat kojeg je njen Goran dobio za 5,000 eura bio laznjak iz Kine vrijedan jedva 15 dolara a sigurno je ista prica i s tim Mercedesom. Ukradeno.
"A auto...jel i to od kamatara?"
"Gle, on s tim dila. Tu mecku je prije mene vozio neki tajkun u Moskvi, ima svega 7,000 kilometara, koliko im je trebalo da je dopeljaju. Super sam povoljno prosao. No, ne! Nista za damu nije dovoljno dobro! Moras upoznati Imira, jebate koja je to gubica!"
Kornelija te noci nije spavala, vise nije razmijenila ni rijec s muzem. Kada je ujutro odlazio u firmu pravila se da nije budna. Cijeli dan se vrtila po stanu kao lavica u kavezu razmisljajuci kako da spasi stvar, gdje da odu. Bila je sigurna da ce izgubiti sve sto imaju, i taj lijepi stan u sjevernom dijelu Zagreba i vikendicu na Hvaru u kojoj ce se vec ovog ljeta kupati djeca od tog kamatara a ne njihova. Imir sigurno nije nosio nikakav Rolex. Zavidila je njegovoj zeni.
Bojala se za sigurnost svoje obitelji, jer 120,000 eura brzo ce uz kamate daleko nadrasti vrijednost njihove imovine. Gledala je na televiziji da u toj situaciji lete glave. Krv joj se smrzavala u zilama.
Naslonila se na prozor i zapalila cigaretu. Parkiraliste ispred zgrade bilo je vec popunjeno automobililma njihovih susjeda. Stari Audiji, Golfovi, Fiati... i muskarci koji su doma zenama pomagali skuhati veceru, pisali sa djecom zadacu. Onda je jedva cujno ugmizala crna mrcina blijedo ljubicastih svjetala. Njen muz je uparkiravao Mercedes teskom mukom, pazeci da ga ne ogrebe. Sigurno su ga ljudi gledali sa silnon ljubomorom. Pitanje je jesu li bili svjesni da si on na tom autu moze priustiti samo privjesak za kljuceve.
Goran je nervozno zalupio vrata, izbjegavao je njen upitan pogled. Sastanak ocito nije uspio. Posao s Ingotronom je propao. Kornelija nije osjecala noge. Goran je bez rijeci otvorio policu s picima i dohvatio flasu viskija, casa mu nije trebala. Kanio ju je cijelu iskapiti.
"I...?"
"Sta i?", nagnuo je skoro jednu trecinu.
"Tako kanis rijesiti problem?"
"Uzmi djecu i odi mami. Gotovo je."
"Propalo?"
"Propalo."
"Pa rekao si da Radovan..."
"Pusti Radovana u picku materinu. Radovan je dubre!"
"Koliko imas?"
Sutio je.
"Jel uopce imas?"
"Ni pola jebene tjedne rate. I to nam je kompletna ustedevina!"
"Pa vrati mu auto i sat i daj mu tu lovu!"
"Eh, ne ide to tako...Probao sam..."
"Koliku kamatu imas?"
"Ne znam."
"Ne znas??"
"13%, ali obzirom da mu ne mogu platiti, narast ce, dignut ce on to..."
"13 posto godisnje! Kako to kanis pratiti!"
"Mjesecno..."
"Majko isusova! A ne, ovo nema smisla! Oblaci se, idemo na policiju!"
"Jesi normalna?! Kakva policija!", Goran je skocio u zrak. "Pa taj drzi na placi cijelu Heinzlovu! Znas sta bi se desilo? Ucmekali bi me isto vece! Covjek se zbog toga nedavno ubio!", derao se da su se tresli zidovi.
"Imas pravo...", bila je pribrana kao i uvijek. "Jebiga...daj mu tv...plazmu i stereo, taj kurac je nenormalno kostao..."
"Nije dosta..."
"Kako nije dosta, novi Bang & Olufsen! Dat ces mu i laptop i moj nakit i nerca. Ni jednom to nisam nosila, mrzim krzno. Do sljedecg tjedna nesto cemo smisliti."
"Je...I sta poslije?"
"Zaposlit cu se opet u birou. Davat cemo mu cijelu moju placu."
Prije je radila u arhitektonskom studiju kod vrlo strogog starijeg gospodina Boruta Strela, slovenskog projektanta koji je od svojih zaposlenika trazio nemoguce. Otisla je od tamo jer ju je muz uvjerio kako plivaju u lovi, a stari ju je stalno pipkao tako da je jedva docekala da ga se rijesi.
"Oprosti...", rekao je placnim glasom. "Boze, Kornelija oprosti mi! Mozda...", ali nije bilo mozda. Zato nije ni dovrsio recenicu.
*
"Oh zdravo gospa Kornelija!", Borut Strel uvijek je zvucao isto izvjestaceno radostan. "Mozda nekaj mozemo srediti po tom pitanju, ispunila buste formularja..."
"Ako mislite da je nuzno, ispunit cu formular, nema problema", glas joj je bio rezigniran.
"Ja da, sve bumo imali kak treba", Strel je uzivao. "Ne morate se muciti, ja cu ga donjetio sa sebom kad idem do vas na razgovor, na intervjua!"
"Ne razumijem... Kako to mislite do mene? Nije zgodnije u birou? Pa sve znamo, radili smo skupa!"
"Kaj tocno ne razumete?", Strel se uozbiljio, "Ne bi htela da dodem kod vas, sam dobro razumil?"
"Ma nije da me smeta, ali u firmi..."
"Ne, ne. Tak to ne gre!", prekinuo ju je. "Ja dodem do vas, v hizo, i vi radite sve kak bi me uverila da vas zaposlim, i to mislim sve! Nazovite kad bute spremna na susret, personalni intervju izmedu vas i mano! Stevilko mate!", s tim je poklopio.
Kornelija je dugo vremena samo tupo buljila u slusalicu koju je drzala u ruci, onda je poklopila i otisla suzno lice ispljuskati hladnom vodom. "Nikad", rekla je gledajuci se u ogledalo. Vise nikad u svom zivotu nece nazvati staro dubre!
U to je iskreno vjerovala sve dok se opet nije culo priguseno predenje Mercedesovog motora a Goran se za par sekundi pojavio na vratima krvavog nosa i jednog potpuno zatvorenog oka. Jedva se drzao za vrata dok je drugom rukom brisao krv koja je liptala.
"Boze, sta se desilo???", potrcala je u susret muzu i posjela ga na kuhinjsku stolicu.. "Moras doktoru!"
"Ne, okej sam. Gore izgleda nego sto je. To je bilo samo Imirovo upozorenje. Nekoliko tipova me sacekalo na parkingu ispred radione. Sutra ce ipak uzeti auto ako ne platim..."
"Pa to smo i htjeli!"
"Ne razumijes tu spiku...Oni uzmu auto jer sam brljao, a ja ga ipak moram otplacivati!"
Zvucao je silno jadno, kao da umire. "Vec su me tjerali da im ga prepisem ali sam obecao do sutra...."
Kornelija je otvorila ladicu s lijekovima i dala muzu dva Ketonala. Nije mu htjela spominjati razgovor sa Strelom, cemu pojacavati bol?
*
"Kornelijica! Bas ste me iznenadili", rekao je Borut, "Mislil sam da neboste zvali."
Sjedili su u dnevnom boravku u 10 sati ujutro. "Jako sam znatizeljan kako cete me ...
Next part ►


This page:




Help/FAQ | Terms | Imprint
Home People Pictures Videos Sites Blogs Chat
Top
.